Da bi se upoznali sa turskom kuhinjom, treba upoznati osnovnu strukturu. Turska jela se karakteriziraju kao žitarice, meso na žaru, povrće, ribu i plodove mora, slastice i pića.

Postanak turske kuhinje temelji se na žitaricama i to najviše na riži i pšenici uz povrće. Svako jelo se zapravo sastoji od samo jednog ili najviše dva sastojka koja su zamaskirana sa začinima.

Začini su vrlo važni jer oni moraju pratiti okus glavnog sastojka u jelu. Naprimjer ako se u rižu stave tikvice, okus začina mora biti sličan riži ili tikvici, nikako drugačiji. Dakle uvijek se mora znati što je u tanjuru. Začin prati miris i okus glavnog sastojka.

Velike količine začina se stavljaju u tursku kuhinju što nama Europljanima baš i ne odgovara. Pogotovo nama Hrvatima i to stanovnicima priobalnog područja gdje se često radi lešo meso i povrće te riba sa vrlo malo začina.

Turcima zbog toga previše ne odgovara zapadnjačka kuhinja gdje naprimjer češnjak ide na ribu ili ako se luk mješa sa mesom i puno peršina te slične kombinacije koje su nama sasvim normalne.
No ipak zapadnjačka kuhinja se na uska vrata uvukla u tursku kuhinju pa je takva kombinacija moguća samo u hladnim turskim predjelima.

Ono što se puno koristi u turskoj kuhinji to je svakako limun i jogurt koji odgovaraju skoro svakoj namirnici. Limun služi kako kako bi se umirio okus mesa i maslinovog ulja koji su teški, dok jogurt služi kako bi se umirio okus začinjene hrane.

Turska kuhinja ima veliku paletu bezmesnih jela. Kada se i koristi meso ono se koristi u malim količinama, odnosno štedljivo.
Čak i kada je glavni sastojak meso, kao naprimjer u kebapu, veču količinu obroka čini tijesto i povrće pa tek onda meso. Tako da ne pomislite kako vas neki turčin krade ili štedi navama dok vam radi orginalni kebap.

Kod turske kuhinje postoji protokol kojeg se svaki pravi turčin pridržava.

Pažnja postavljanu stola prije obroka jednako je važna kao i sami obrok. Mora postojati posuđe koje odgovara svakom jelu a pak namirnice se isključivo kupuju na oprobanim mjestima kao što je pazar i tržnica začina.
Ta tradicija dolazi iz otomanskog društva i nije se puno promjenila. Dakle smrznuta, konzervirana ili zapakirana roba koja je normalna u europi ne prolazi baš najbolje na turskom stolu..

Pazar i tržnica začina je zapravo egzotično mjesto gdje se mogu pronaći sve moguće namirnice i to svježe ili svježe obrađene. Dakle nazovimo ta mjesta- mjesta gdje se kupuje zdrava i svježa hrana.

Turci imaju običaj jednom godišnje raditi čišćenje svoga tijela i to na način da ako nisu na moru, iznajme kuću ili apartman blizu mora i hrane se neko vrijeme (oko mjesec dana) isključivo voćem i povrćem začinjenim raznim začinima. Na taj način postižu duhovni balans u tijelu.

Ako imate goste tradicionalne turke za svojim stolom vjerujte mi da morate dobro proučiti njihov način kuhinje ako im uistinu želite ugoditi.