Osnova turske kuhinje zasniva se na tijestu izrađenom od pšeničnog brašna.

Ekmek- običan bijeli kruh

Pide- ravni bijeli kruh

Simit- pecivo od sezama

Manti- turski njoki

Börek- cijela jedna obitelj hrane koja se sastoji od tankih listova tijesta spadaju u tu kategoriju, nama poznata kao burek.

Pekari iz Otomanskog perioda, vjerovali su da je Adam (svetac pekara) naučio raditi kruh od Arkanđela Gabriela, nakon što je prostjeran iz Rajskog Vrta.

Tajna finog turskog kruha očito se zadržala i danas jer se nerijetko govori da nema boljeg i finijeg kruha od turskog kruha.
Kruh se smatra blagoslovljenom hranom u kojem se uživa u velikim količinama a nije skup. Oduvijek na ovim prostorima u kruhu su uživali i bogati i siromašni. Svako susjedstvo kroz povijest je imalo svoj mlin i pekaru gdje se dva puta dnevno proizvodio kruh. Oduvijek je kruh u turskoj povijesti zauzimao jedan pojam definicije i asocijacije na turski narod. Dok su išli na posao turci su kupovali svježi kruh i neki proizvod i to je bio doručak a kada su dolazili sa posla ponovno svježi kruh ili neki proizvod koji se jeo na ulici. Uvijek se pazilo na to da su proizvodi bili svježi, topli i hrskavi.

Ekmek, pide i simit se trebaju pojesti isti dan kada su pečeni. Ako nešto i ostane za drugi dana tada se to koristi kao dodatak u razna jela.

Manti- knedle ili njoke mješaju se sa mesom i dodaje se češnjak i jogurt te komadići paprike koji se peku na rastopljenom maslacu. Ovakav obrok često se poslužuje kao nedjeljni ručak.

Börek- ili burek kod nas ne slovi kao neki specijalitet nego više kao radnički obrok ali za turke domaći burek se spravlja kao hrana za posebne prigode i prilikom spravljenja zahtjeva veliku vještinu i strpljenje.

Svatko tko ima oklagiju i zna s njom učiniti fine tanke listove tijesta u turskoj kuhinji vrijedi za kuharskog majstora.
Slojeviti listovi tijesta presavijeni na različite načine i oblike pune se sa sirom i mesom. Svako domačinstvo ima barem pet različitih vrsti bureka kao dio svoje ponude.