Postanak Ferrare je neizvjestan. Vjerojatno su mjesto naselili stanovnici koji su živjeli po lagunama na ušću rijeke PO. Prvi pisani dokument gdje se spominje Ferrara dolazi od lombardskog kralja Aistulfa (754). 984. Ferrara postaje feudalno vlasništvo Tedalda, grofa Modene i Canosse, nećaka cara Otta I.
1101. opsadom grada vlast preuzima grofica Matilda.
Nakon nje gradom vlada obitelj Adelardi.


Nakon što je zadnji vladar od obitelji Adelardi umro ( Gugliemo II), njegova imovina prelazi 1146. u ruke njegova nećaka Marchesella koji kasnije kao miraz predaje grad u ruke Obizzo d'Este. Od tada počinju nemiri i netrpeljivost između obitelji Este i novo pridošle obitelji Salinguerra.

Grad Ferrara potječe iz 7.st. U srednjem vijeku Ferrara je bila pod vodstvom brojnih moćnika o kojima je ostalo malo zapisa. Nakon nekog vremena postavljena je samoupravna općina i proglašena nezavisnost grada. Grad se pridružio Ligi Talijanskih Gradova, koji su formirali savez kako bi se bolje branili od vladara Fredericka Barbarosse. Glavni izvor bogatstva Ferrare dolazio je od trgovine koja se odvijala na rijeci PO.

Tok rijeke PO nije bio kao danas, nego je tekla južno od grada. Kao i svaki bogati grad ( u to vrijeme) u Italiji imao je međusobne gradske sukobe lokalnih moćnika tj , bogatih obitelji. Tako su se sukobili takozvani Ghibellines (Gibelini) na čelu s Torelli - Salinguera obitelji i Papina stranka na čelu s Adelardi- Marchesella obitelji te kasnije napoznatija Este obitelj.

Borbe između te dvije strane trajale su čitavo stoljeće. S vremenom je obitelj Este nadjačala te osnovala gospodstvo koje je je bilo jedno od najdužih u gradu. Gospodstvo se nazivalo markizima i knezovima. Svo to gospodstvo bilo je zaljubljeno u umjestnost i znanost. Kako su godine prolazile tako se gospodstvo mijenjalo ali je uvijek ostajalo unutar obitelji Este. U vrijeme njihove vladavine vrhovni sud je bio središte intenzivnog kulturnog života. Takav kulturni život bio je jedan od najupečatljivijih i najintenzivnijih kulturni život koji se u to vrijeme vodio u Europi.

Zbog takvog intenziteta u grad su dolazili samostalno ili po nalogu obitelji Este, veliki umjetnici iz svih krajeva svijeta. Od poznatih likova iz svijeta slikarstva, kiparstva i glazbe u povijesti u Ferrari su neko vrijeme boravili, radili i živjeli:

Pisanello, Piero della Francesca, Cosmè túra, Ercole de 'Roberti, Francesco del Cossa,Petrarch, Guarino Verone, Ariosto, Tasso, Leon Battista Alberti, Biagio Rossetti, Girolama da Carpi, Josquin Desprez, Jakob Willaert, Cipriano de Rore, Carlo Gesualdo da Venosa i Luzzasco Luzzaschi.

Zbog takvog ogromno jakog kulurološkog buma, grad se oblikovao u renesansnom stilu sa iznimnim kulturnim blagom koje je još prisutno. Zbog velikog zanimanja umjetnika, osnovan je Univerzitet (1391) koji je iškolovao nove velike umjetnike onoga doba.
Vladar Alfonso I obožavao je instrumentalnu glazbu, što je rezultiralo da je grad postao važan centar za instrument lutnju. Biagio Rosseti (arhitekt) napravio je nacrt novog renesansnog grada, odnosno redizajn postojećeg pod nazivom Addizione Erculea. Danas je zbog toga nacrta i kasnije primjena tog nacrta kroz gradnju doprinijela da je Ferrara zaštićeni grad od UNESCO kao Svjetska kulturna baština.

Ferrara je ratovala i protiv Venecije, te protiv Papinske vojske.

Najpoznatiji vladar koji je najviše doprinijeo razvoju samog grada bio je Alfonso II koji je oženio Lucreziu (kćerka vojvode Cosima I Toskane), te nakon nje Barbaru (sestru maximiliana II) i na kraju Margheritu Gonzangu (kći vojvode Mantua). Jedini grad koji je parirao Ferrari bila je Venecija.



No 1597. nakon što je Duke Alfonso II umro bez muškog nasljednika grad je preuzela papinska crkva te ga pretvorila u crkveni grad koji nije tim intenzitetom ulagao u kulturu i naobrazbu građana.

Nakon što je pred kraj grad pripojen Kraljevini Italiji, Ferrara je dobila status glavnog grada regije.