Austrijski, mađarski, slovenski i hrvatski utjecaji evidentni su u gastronomskoj kulturi regije Friuli. To je svugdje tako. Uvijek se pokupe najbolji recepti od susjedne države pa se prilagode lokalnoj kuhinji sa različitim malim izmjenama i nadopunama. Ujedno kroz povijest se baš na prostoru ove regije granica država pomicala (Austrougarska, Francuska, Italija itd) pa su štrudla, bečka kobasica, hrvatski gulaš i drugi lokalni specijaliteti ostali u području friuli te su prisvojeni uz malu izmjenu i nude se kao domaći specijalitet, mada izvorno nisu njihovi.

No friuli ima vlastitu kulinarsku baštinu na koju su stanovnici regije izrazito ponosni a ta gastronomija je orginalna i nema nikakvog utjecaja i neovisna je o kulturi drugih zemalja i regija iste države.

Sjeverni dio regije Friuli izrazito je kišovit što naravno pogoduje bujanju velikih pašnjaka na kojoj se hrani stoka. Stoga mesni specijaliteti su među glavnim predstavnicima regionalne kuhinje kao mliječni proizvodi.

Pak u dolini rijeke Tagliamento uzgaja se žitarica i po tome je taj kraj najpoznatiji.

Južna dio regije Friuli uz Jadransko more, poznato je po plodovima mora a posebno se cijeni jegulja.

Regija Friuli što se tiče gastronomije svakako je najpoznatija po pršutu - prosciutto di Parma kao i svjetski poznati prosciutto San Daniele.
Oznaka pršuta, odnosno njegov logo San Daniele garantira vrhunski pršut, svjetski delikates izrazito skup.

Prosciutto di San Daniele ima i svoju službenu stranicu gdje možete doznati sve potnakosto veznao za ovaj iznimni gurmanski specijalitet...web stranica >>> OVDJE <<<

No pršut je samo jedan od poznatih delikatesa regije Friuli. Jedan od odličnih primjera gdje se mogu probati vrhunski specijaliteti, proizvodi od svinje mogu se pronaći u skijališnom rizortu Carnia- vidi web CARNIA
Svinja se u Carniji uzgaja od pamtivjeka i proizvodnja se prenosi s koljena na koljeno. Postoje ritualni obredi prilikom klanja svinja. Niti jedan komad svinjetine nije neiskorišten. Mnoge vrste kobasica, salami i panceta napravljene su vrhunski.
(na slici desno mjesto Carnia)

Poznata kobasica je svakako Musetto
Izdužena kobasica napravljena od svinjećeg mesa, svinjske masti, kože, mesa koje se nalazi oko svinjske čeljusti te se dodaju začini cimet, korijandar, muškatni oraščić, chili i papar. Također u smjesu se dodaje malo vina i to obično Tocai, Picolit ili Marsala.

Kobasica se poslužuje u zimskim mjesecima i to najviše četiri do do osam tjedana nakon što je spravljena.

Prosciutto di San Daniele

Podrijetlo ovog pršuta seže čak u keltsko-rimsko doba. U srednjem vijeku postojao je grad San Daniele u kojemu se vršila vlast patrijarha iz Aquleie. U blizini Aquileie dao je patrijarh napraviti sebi ljetnikovac od kuda je zahtjevao da se palaćanje poreza vrši davanjem pršuta kojeg su proizvodili građani. Pršut koji je patrijarh dobivao bio je vrlo cijenjen od strane knezova. Dobar glas ovog pršuta sezao je daleko. Čak postoje i neki zapisiiz 17 st. gdje je pršut poslan kralju Mađarske uz dopis veterinara iz Venecije i Aquileie da se radi o vrhunskom proizvodu odlične kakvoće.

Proizvodnja ovog pršuta pod brandom započeta je početkom dvadesetog stoljeća te postao omiljena poslastica brojnim poznatim i bogatim osobama.

Za pršut San Daniele se kaže da je to pršut nekuhane dobi, profiliran i oblikovan poput gitare s crvenkasto ružičastom bojom mesa. Ima naglašenu aromu, sladak i delikatan specifičan i nedvojben okus.
Sazrijevanje mesa traje oko 12-13 mjeseci a proizvodnja pršuta omogućena je samo u dijelu San Daniele del Friuli u pokrajini Udine, gdje stoka potječe isključivo iz centralnog dijela regije (46% samo iz Lomabrdije) te se stoka uzgaja samo na farmama koje su dobile certifikat za proizvodnju ovog pršuta. U certifikatu postoje točna pravila kojih se treba pridržavati prilikom proizvodnje i podložna su rigoroznog kontroli.

Jedna od važnih normi uzgoja svinja je da moraju imate iste gene te postoje precizna pravila njihovog hranjenja.

Montasio sir

službena web stranica >>> MONTASIO <<<

Specijalitet svjetskog glasa. Radi se o kravljem siru koji može biti svjež u dobi od 5-10 mjeseci ili u dobi preko 10 mjeseci. uvijek se prilikom posluživanja ovog sira najavi o kojoj starosti sira je riječ. Što je sir stariji, oštriji je okus. Montasio si se može koristiti i kao zamjena za parmezan.

Sir Montasio je specijalitet regije Friuli ali isto tako i regije Veneto, tako da se ne zbunite. U principu sir se prodaje na tri načina a zasniva se na starosti od 60 dana do 10 mjeseci:

1. Svježi Montasio
2. Srednje dobi
3. Stari Montasio

Sir je kao i pršut San Daniele dobio svoj certifikat i status DOC ( Denominazione di origine controllata ).
Tekstura sira je različita ovisno o starosti. Svježi sir je okarakteriziran kao slatkog okusa, no što je stariji poprima pikantnu notu i jakost.

Montasio sir najbolje ide uz vino Sauvignon Blanc vidi web >>> SAUVIGNON BLANC <<<

Kukuruz
Kukuruz je podrijetlom iz Amerike ali talijani u ovoj regiji su ga uveliko prihvatili. Orginalno kukuruz je uvezen u 16st. a donijeli su ga venecijanski pomorci. U 17 st. bio je već jako popularan. Pošto je bio jeftin za uzgoj i proizvodnju najviše su ga koristili seljaci tako da je kaša od kukuruza i palenta ostala kao vrsni specijalitet i dodatak jelima.
(na slici lijevo, kremasta palenta).

Yota / Jota

Jotu su koristili još stari Kelti a zapravo se radi od grah varivu koji je u ovoj regiji doveden do savršenstva. Jedno vrijeme se Jota kao i kukurzna palenta koristila najviše među seljacima i smatran je obrok siromašnih. No danas je josta izvrstan specijalitet u koji se osim graha može dodati ječam, kiseli kupus, komadi svinjetine itd.

Uz svu tu hranu neizostavno je ...naravno lokalno vino. Osim vina postoji i digestiv koji se naziva grapa.
Grappa
je vrsta rakije, koja se radi od isjeđenog grožđa koje se prepeče, destilira i tako obrađena poslužuje.No u današnje vrijeme ima sve više loše vrste grappe jer svak ju proizvodi i miješa sa sokom od jabuka i to više nije ona izvorna grappa. Zbog toga se treba dobro raspitati gdje u regiji je moguće popiti pravu izvornu grapu.

Za kuhinju Trsta i čitave regije Friuli, domaći stanovnici znaju reći da ona ima venecijanske krvi. Dabi shvatili jelovnik regije Friuli potrbno je shvatiti kkav im je život bio kroz povijest. Regija je imala puno ratova, tesko je bilo živjeti i zasnivati svoje obitelji na jednom mjestu (govorimo o većinskom sloju- nižem srednjem i siromašnom sloju), ovdje su se događale velike poplave, potresi, uz to regija je pogranična zemlja gdje svako malo je neka nova vojska ili pleme iz druge zemlje krenula u pljačku područja. Zbog takovog težaškog načina života morala se prilagoditi i hrana.
Palenta je bila među stalnim obrocima na stolu. Jeftina, brza za proizvesti, brza za napraviti, zdrava i zasitna. Uz to od mesa ( u teškim vremenima i čestim selidbama)često se nalazila divljač ulovljena u šumi ili polju.

Od brzih zasitnih jela često se radio frico-isjećen sir ispržen na maslacu., zatim grah, zelje i svinjeća rebra. ta jela su bila teška, masna i zasitna te su mogla prehraniti veću obitelj.

U planinskom dijelu Friuli koristila se velikodušnost šume- gljive, šumsko voće i razno jestivo bilje, kesteni, lješnjaci, orasi.

Sve se to danas uvrstilo u kuharicu regije Friuli. Već sam na početku spomenuo hrvatski, točnije bi bilo slavenski gulaš.
Taj specijalitet najčešće će te pronaći u Trstu i okolici. U turističkom mjestu uz Grado uz Jadransko More gulaš se radi u restoranima osobito fino u što sam se i sam uvjerio. Gulaš je jako jelo u kojem crveni luk, češnjak i ljuta crvena paprika imaju važno mjesto u izradi.

Rebechin
je još jedno radničko jelo koje su nekada jeli lučki radnici kao predjelo ili snack nebili se što prije zasitili. Rebechin bi se objedovao u ranim jutarnjim satima a postoji više varijacija no baza je crveni luk, grah, malo tunjevine, pokoja srdela i malo začina.
Zasitan i težak obrok koji je pomagao radnicima da obavljau teške poslove a ne osjećaju glad.

Ostali specijaliteti su brodetto za koji ne možemo reći da je isključivo sa ovog područja. Brodetto se spravlja u svim dijelovima mediterana u priobalju. To je zapravo roblja juha od nekoliko vrste ribe.

Mesta
je također specijalitet koji se radi kao neka vrsta palente kuhanoj na vodi a ne na mlijeku i jede se sa ribom