U rimsko doba, centar tadašnjeg mjesta bio je smješten uz tok rijeke Noncello ( otprilike na mjestu gdje danas stoji selo Tore).
S početkom ranog srednjeg vijeka (od šestog stoljeća), zbog boljih plovnih mogućnosti jezgra grada je premještena, daleko nizvodno, na mjesto gdje su mogli omogućiti sidrenje brodova veće tonaže. Grad se tako razvio na desnoj obali rijeke Noncello te dobio ime Portus Naonis (Latinski- portus-luka, Naono-Noncello] -ime rijeke.
Tokom perioda od rimskog doba do oko desetog stoljeća postoji vrlo malo pisanih dokumenata. Nedavni nalazi u katedrali San Marco, a posebno ispred gradske vijećnice, pokazuju da je zgrada Ricchieri Pordenone bila naseljena vladarima iz Koruške (slavenska kultura- Carantana).
Kasnije tijekom XI i XII stoljeća, mjesto je bilo u rukama knezova i markiza od Austrije, Koruške i Štajerske. Kula dvorca s malo okolnog teritorija bila je vlasništvo patrijarha iz Akvileje te nakon njih vladarima Ragogna. Village Vallenoncello pripadao je biskupu iz Salzburga.
Između trinaestog i četrnaestog stoljeća, politička situacija oko podjele prostora se dodatno pogoršava jer se Corva (danas selo Azzano Decimo) dodjeljuje Fiumi Veneto.
1282. Pordenone postaje osobno bogatstvo nadvojvode Austrije.
Kolovoza 23, 1318. bijesan požar uništio je drvene kuće u gradu.
1347. inaugurirana je kula, sagrađena uz katedralu San Marco.
Grad je imao mnogo muka s epidemijama (1444., 1485, 1527, 1556 i 1576), ali je najgora se dogodila 1630. kad je preminula, gotovo polovica stanovništva.
U četrnaestom stoljeću, naselje Pordenone raste zbog bujanja trgovine i komercijalnog plovnog puta.
1314. Pordenone dobiva status grada.
Dana 20. travnja 1508. kapetan Bartolomeo d'Alviano dolazi u Pordenone, uklanjanjem Habsburgovaca te dolaskom Mletačke Republike. Venecija održava grad samo dvije godine. 1514 Bartolomeo d'Alviano ponovno vraća grad Veneciji. Venecija nije direktno vladala gradom. Njegovom smrti 1515.,naslijeđuje ga supruga- Penthesilea Baglioni, a zatim sin Liviano do 1537.
U toj godini Pordenone i okolna područja, pod direktnom su kontrolom Republike Venecije te je ostalo tako dva i pol stoljeća.U to vrijeme grad se još više razvijao. Aktiviralo se gospodarstvo, izgradnja novih luka i jačanje proizvodnih djelatnosti.
Padom Venecije, Pordenone ponovno pripadne Austriji, a nakon Napoleonskog razdoblja, padom Bonapartea i kongresa u Beču, ulazi u kombinaciju s ostatkom Veneta i Friuli u Kraljevstvo Lombardije i Veneta.
Završetkom cestovne i željezničke pruge Pontebbana (1855), završila je uloga luke i rute rijeke, ali se počela razvijati industrija. Proizvodnja pamuka, papira i tvornica keramike Galvani.
Nakon ujedinjenja Italije, koja se dogodila 1866, uvodi se električna energija a 1888. modernizacija objekata i povećanje industrijske proizvodnje.
Uništenja u Prvom svjetskom ratu i kriza 1929. djeluje na proizvodnju pamuka te taj sektor odumire.
Nakon Drugog svjetskog rata, multinacionalni švedski Electrolux, koji je do tada bio mala tvrtka za proizvodnju peći na drva i plin, postao je europski gigant u području aparata, gdje danas radi skoro pola gradskog stanovništva.
Godine 1968. Pordenone postaje pokrajinski glavni grad.
1974.postaje grad biskupije Concordia-Pordenone.