Virovitica je grad u sjeverno-istočnoj Hrvatskoj, administrativno središte Virovitičko-podravske županije, nalazi se blizu rijeke Drave i granice s Mađarskom. U izvorima se Virovitica prvi put spominje u 13. stoljeću (Wereuche).
Pisana povijest bilježi kako je herceg Koloman 1234. godine
stanovnicima velikog grada Virovitice (magna villa Wereucha) dao niz
povlastica.
VIROVITICA
SLUŽBENA STRANICA GRADA
Danas je Virovitica središte Virovitičko – podravske županije u kojoj
ima najznačajnije mjesto. Virovitica je nositelj gospodarskog razvoja
Virovitičko – podravske županije jer upravo su u Virovitici ili njezinoj
okolici smješteni najznačajniji gospodarski potencijali, i to ne samo
ove županije, već cjelokupne regije.
Najpoznatija znamenitost je dvorac Pejačević.Grofovska obitelj Pejačević je 1804. godine podigla dvorac s barokno
klasicističkim obilježjima, a okružen je skladnim parkom koji dominira
središtem grada.
Od znamenitosti posjetite:
Dvorac Pejačević
Gradnju je započeo Antun I. 1800. na temeljima srednjovjekovnog burga. Započeo je jednokatni
barokno - klasicistički dvorac oko kojeg se grad dalje razvijao i
širio.
Gradnju je dovršio Antun II. Pejačević. U sklopu izgradnje učinjeno je i
parkovno uređenje okoliša dvorca, odnosno formirana je osnovna
kompozicija perivoja koja je naglasila reveline nekadašnje utvrde
zadržavajući obrambeni jarak ispunjen vodom potoka Ođenice. Antun III. Pejačević (sin Antuna II.) prodao je dvorac i imanje 1841. godine njemačkoj kneževskoj obitelji Schaumburg – Lippe. Oni nastavljaju s uređenjem perivoja u već postavljenim granicama. U
njihovom je vlasništvu bio sedamdeset godina i za to vrijeme imanje je
bilo znatno uvećano. Godine 1911. novi vlasnik postaje Ivan grof
Drašković. Virovitička općina 1930. godine za svoje potrebe kupuje
dvorac s parkom koji i danas dominira središtem grada.
Franjevački samostan
Samostan je u Virovitici postojao prije pojave Turaka na ovom području.
Točnije 1280. godine spominje se franjevački, a 1290. godine
dominikanski samostan.
Od 1735. godine u samostanu djeluje samostanski ljekarnik, a među njima
istaknuo se dugogodišnjim radom fra Bonifacije Gerber pod čijim je
vodstvom pokrenuta i zdravstvena skrb u Virovitici, odnosno franjevačka
ljekarna i kirurgija. To je najstarija građevina u Virovitici. Sa zapadne strane samostanu je dodana jednokatna zgrada 1758. godine odnosno nova prostorija za samostansku ljekarnu. Na njezinu se istočnom uglu nalazi kapela sv. Emigdija - zaštitnika od
potresa. U samostanu se čuva velika zbirka slika i kipova nastalih u
periodu 18. - 19. st, bogata knjižnica i velik dio predmeta stare
franjevačke ljekarne.
Crkva sv. Roka
Nastanivši se u gradu, franjevci su podigli drveni samostan i sazidali
crkvu sv. Roka. Izgradnja crkva sv. Roka započela je 1746. i trajala je
do 1752. godine. Unutrašnjost crkve ubraja se među najistaknutije barokne cjeline u Hrvatskoj. Crkva sv. Roka danas je često i kulturno središte Virovitice jer se u njoj održavaju mnogobrojni koncerti.
Gradski park
On okružuje Dvorac Pejačević koji je zaštićeni spomenik kulture.
Oblikovanje parka započelo je početkom 19. stoljeća nakon što je
izgrađen Dvorac. Utemeljitelji parkovne umjetnosti u Virovitici bili su
grofovi Pejačević, te nakon njih njemački knez Schaumburg – Lippe te
franjevci i bogati građani. Opkop koji se nalazi oko Dvorca u Parku podsjeća da je na tom prostoru nekada bila srednjovjekovna utvrda.
Palača Pejačević
Sagrađena je po nalogu grofa Pejačevića krajem 18. stoljeća. Impozantan
je primjer barokne svjetovne arhitekture i registrirani spomenik prve
kategorije te predstavlja jedan od najstarijih virovitičkih kulturnih
dobara na području baroknog graditeljstva. Palača je u studenome 1997.
godine stradala u požaru nakon čega je obnovljeno potpuno izgorjelo
krovište zgrade.
Prva hrvatska štedionica
Izuzetan spomenik iz 19. stoljeća je i zgrada Prve hrvatske štedionice, u
cijelosti izgrađena prema bečkim graditeljskim standardima s vrlo
elegantnim historicističkim obilježjima koji dodatno potkrepljuje
argumente o Virovitici kao trgovačkom centru onoga doba.
Gradski bazeni
U vrijeme II. svjetskog rata u Dvorcu Pejačević bila je smještena
njemačka vojska. Za potrebe vojske Nijemci su na južnom dijelu
obrambenog jarka izgradili bazen te na taj način isušili ostatak vode iz
opkopa. Pedesetih godina prošlog stoljeća izgrađene su kabine za kupače
i betonski plato, a oko bazena je postavljena zaštitna ograda.
Dugi
niz godina bazen je bio zapušten. Ponovno je obnovljen, u stanju u
kojem je i danas, u posljednjem desetljeću prošlog stoljeća. Gradski
bazen omiljeno je mjesto okupljanja mnogobrojnih Virovitičana, ali i
ostalih stanovnika Virovitičko – podravske, ali i ostalih županija.
Prednost
mu je što se nalazi u samom centru grada pa uz kristalno čistu vodu,
hladovinu starog parka, Gradski bazen u Virovitici nudi prvorazredan
ugođaj.
Virovitička poučna staza
Otvorena je na Svjetski dan okoliša 2004. godine. Staza ima ucrtani
smjer kretanja kroz bilogorsku šumu, dugačka je četiri kilometra,
srcolikog je oblika i na njoj se nalazi desetak informacijskih ploča
gdje se mogu pronaći podaci o predjelima, prirodnim i kulturnim
znamenitostima pored kojih se prolazi.
Tu se može pronaći šumski kompleks hrasta kitnjaka te srebrnaste lipe, mjesto gdje je pronađen grob rimskog vojnika ...
Uz
laganu šetnju zainteresirani ju mogu propješačiti za dva sata.
Namijenjena je svim uzrastima s namjerom da se ljepota i ogromno
prirodno bogatstvo ovoga kraja približi svakom dobronamjernom
posjetitelju.
Skijalište Rezovačke
KrčevineNedaleko Virovitice, na pitomim obroncima Bilogore, nalazi se skijalište
Rezovačke Krčevine. Skijalište u Rezovačkim Krčevinama uređeno je 1985.
godine i tada je bilo jedino osvijetljeno skijalište u Hrvatskoj.
Ima
dvije staze, južnu koja je dugačka oko 400 metara s prosječnim 16
postotnim nagibom te sjeverna koja je stotinjak metara kraća, s većim
nagibom od gotovo 32 posto. U vrijeme zime, kada ima dovoljno snijega,
skijalište je okupljalište mnogobrojnih rekreativaca iz cijele
Slavonije.
Vilinsko oko
Na 245 metara nadmorske visine, u blizini Virovitičkih ribnjaka i
magistralne ceste Terezino Polje – Kutina, desetak metara od Virovitice,
na prekrasnom mjestu nalazi se Vilinsko oko, jezerce veličine 55 x 20
metara, mjesto koje je oduvijek bilo odmorište šumskih radnika, lugara i
planinara.